Biografija

Rođen je 25. ožujka 1928. godine u Zagrebu, gdje je i umro 4. travnja 2008. Osnovnu školu završio je u Dugom Selu, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952. godine. Iste se godine zapošljava kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu. Pravosudni je ispit položio 1955. godine. Bio je sudac u Kotarskom sudu Gospić te sudac i predsjednik Okružnog suda u Gospiću, odvjetnik u Dugom Selu, predsjednik Općinskog suda i Općine u Dugom Selu, sudac Vrhovnog suda Hrvatske, predsjednik Građanskog odjela i zamjenik predsjednika tog Suda.

Od 1. listopada 1984. godine je sudac, a od 1990. predsjednik Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske. Od 7. prosinca 1991. godine je sudac i prvi predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ponovno je izabran za predsjednika 11. studenoga 1995. godine s četverogodišnjim mandatom. Umirovljen je 1999. godine, ali mlad duhom nastavlja stručni i znanstveni, a osobito publicistički rad.
Bio je i prvi predsjednik Republičkog odbora za nadzor izbora u prvim višestranačkim izborima 1990. godine.

Član je Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike Hrvatske za izradu prvog Ustava Republike Hrvatske 1990., a 2000. Radne skupine predsjednika Republike Hrvatske, koja je izradila Stručne osnove mogućeg prijedloga ustavnih promjena.
Član je mnogih radnih skupina za izradu zakona. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Zakonitost, član radne grupe Pravo i društvo – temeljna istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, član više redakcija pravnih časopisa, te izdavačkih savjeta. Prvi je predsjednik Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu.

Objavio je više stotina članaka. Autor je oko 40 knjiga iz područja radnog, obiteljskog, imovinskog, osobito zemljišnoknjižnog, stambenog, nasljednog i ustavnog prava. Autor je mnogih referata. Održao je brojna predavanja iz raznih područja prava te je bio znanstveni savjetnik Ustavnog suda i stručni savjetnik na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja ustavnog prava.

Bio je predsjednik Hrvatskog crvenog križa, etičkih povjerenstava bolnice Magdalena i Kliničkog bolničkog centra Rebro, predsjednik Zaklade Adris, počasni je predsjednik Fužinarske limene glazbe, počasni je građanin Općine Fužina i Općine Mrkopalj, grada Senja i Dugog Sela…, vitez je Vojničkog i bolničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskog, član je Družbe braće hrvatskog zmaja, Rotary kluba, počasni je viši vatrogasni časnik, počasni predsjednik KUD-a Preporod i dr. Također je bio nositelj Spomenice domovinskog rata, te niza domaćih i stranih odličja.

Bio je predsjednik Almae Matris Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Upravnog vijeća HINE, predsjednik Nakladničkog savjeta Novog informatora, član Društva prijatelja Klasične gimnazije u Zagrebu, general bojnik pravne struke Hrvatske vojske.

Dobrotvorni rad je posebno poglavlje u njegovom životu. Hrvatski crveni križ je u njemu imao veliki oslonac. Mnoge akcije bez njega ne bi uspjele i ne bi ni bile pokrenute. Dok je on osobno poznavao gotovo svakoga tko je u toj humanoj udruzi nešto radio na području naše domovine, kolege iz Crvenoga križa pamte ga po izreci "U svakom čovjeku postoji anđeo. Samo ga treba probuditi".

Kolege ga u pravosudnom i političkom ludilu poznaju po suzbijanju mizantropije. Kada god bi politika graknula ili pokušala preuveličati štetnost nekog zakona, on bi smirivao strasti i nudio pogled iz druge perspektive: "Uvijek polazim od pretpostavke da zakonodavac nije imao zle namjere", govorio bi tada, i s izvrsnim poznavanjem povijesti zakonodavstva predviđao što bi neki zakon značio za budućnost.
Poznat je po odmjerenim riječima i argumentima kojima je uvijek branio "Ustav koji je svetinja" i vladavinu prava, pa je čak pokazivao razumijevanje i za nesavršene zakone za koje bi govorio - "život je tako maštovit, idealan zakon je nedostižan".

Zakone je smatrao oruđem civilizacije, čije poštivanje i razvijanje vodi višem stupnju civiliziranosti.

Velika je uloga i zasluga Jadranka Crnića u odgoju cijelih generacija pravnika kojima je u svakoj prigodi nesebično pomagao i prenosio svoje neizmjerno znanje. Dr. sc. Jadranka Crnića će pravnički naraštaji pamtiti ne samo zbog njegove jurisprudencijske izvrsnosti i doprinosa koji je dao hrvatskom pravu, već zbog njegove ljudske topline, nepretencioznog načina, spremnosti i otvorenosti da dijalogom i humorom otkloni profesionalne napetosti, čime je osvajao nepodijeljeno poštovanje brojnih kolega i prijatelja u kako u zemlji, tako i u inozemstvu.

Imponirajući svojim likom i djelom za vrijeme svojega života, ali i nakon smrti, dr. sc. Jadranko Crnić kao znanstvenik, praktičar i čovjek ostaje svojim osobnim, profesionalnim i društvenim značajem nadahnuće sadašnjim i nadolazećim generacijama pravnika.